CRNOJ GORI TREBA OTVORITI VRATA EVROPSKE UNIJE - MILAN KUČAN

Bio sam još radoznao, gotovo dijete, kada mi je majka, učiteljica, pokušala objasniti mudrostpouke koju otkrivaju stihovi Njegoševog Gorskog vijenca: „Iz grmena velikoga lafu izać’ trudno nije, u velikim narodima geniju se gnijezdo vije.“ Od tada pa nadalje, u svim razdobljima svoga političkog života, nastojao sam razumjeti i podržavati male narode u njihovim nastojanjima da ostvare svoju kulturnu i jezičku samobitnost i političku ravnopravnost. To su bila poglavlja politike kojima se veliki narodi nijesu morali baviti. Istorija bi o tome mogla ispisati opsežna poglavlja. I istorija Balkana, i istorija Jugoslavije.

Kao čovjeku kome je bila povjerena suodgovornost za sudbinu Jugoslavije na kraju njenog postojanja, često mi je bila potrebna podrška crnogorskih političara, jer smo i jedni i drugi bili u položaju u kojem bi nenadziran, nasilan raspad države mogao ugroziti vitalne interese i položaj naših naroda. Nije bilo lako i nijesmo se uvijek razumjeli. Polazili smo svaki iz svojih istorijskih iskustava, kulturne tradicije i savezništava. Bio je potreban i vrijeme, i neželjen, tragičan raspad države, da bismo prepoznali stvarnost i tražili čvrsto savezništvo. To je doprinijelo i osamostaljenju i međunarodnom priznanju Crne Gore, kao i razotkrivanju težnji ka brisanju nacionalnog identiteta crnogorskog naroda. Na period tog saradništva i podrške ponosan sam. I zadovoljan što se ono nastavlja i danas, kada Crnoj Gori treba otvoriti vrata u Evropsku uniju.

Vjerovatno o tome ni Slovenci ni Crnogorci ne znaju mnogo. A ni to, da u Sloveniji živi toliko Crnogoraca, koji su ovdje našli novi dom, u kojem čuvaju svoju kulturu i identitet i zajedno s nama promišljaju budućnost naše zajedničke domovine. Siguran sam da će manifestacija „Dani Crne Gore u Sloveniji“ doprinijeti otkrivanju života ljudi koji su odlučili da se nakon Durmitora i Lovćena nasele na sunčanoj strani Alpa. Među Crnogorcima imam mnogo prijatelja i mnogo uspomena na godine saradnje. Smatram čašću što me je uredništvo časopisa Komun@ zamolilo da napišem uvodnik.

A kako sam počeo s Njegošem, crnogorskim Prešernom, da s njim i završim: „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.“ S obzirom na pritiske kojima su u posljednje vrijeme izloženi suverenitet i integritet Crne Gore, čini mi se da je to prava misao.

( Autor je bio političar od karijere u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i obavljao je razne dužnosti. Između ostalog, bio je predstavnik Slovenije u Centralnom komitetu Saveza komunista od 1982. do 1986. godine i predsednik Saveza komunista Slovenije od 1986. do 1989. godine. Bio je predsednik Socijalističke Republike Slovenije od 1990. do 1992., nakon čega je izabran za prvog predsednika nezavisne države Slovenije. Na položaju predsednika ostao je do 2002. godine)

Galerija